Indija je igrala na Svjetskom prvenstvu, osvojila je Svjetsko prvenstvo u kriketu i bila je svjetski prvak u hokeju! Pa, sada hajde da se ozbiljno pozabavimo time zašto Indija nije stigla do svjetskog prvenstva u fudbalu.
Indija je zapravo osvojila kartu za Svjetsko prvenstvo 1950. godine, ali činjenica da su Indijci u to vrijeme igrali bosi, što je FIFA odavno zabranila, te nedostatak deviza u to vrijeme, kao i potreba za putovanjem preko okeana brodom do Brazila, uzrokovali su da indijski tim odustane od kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1950. godine, koje Indijski fudbalski savez (IFF) u to vrijeme nije smatrao važnijim od Olimpijskih igara. Ali indijski fudbal u to vrijeme je zaista bio prilično jak. 1951. godine na Azijskim igrama u New Delhiju pobijedili su Iran 1-0 i osvojili muško fudbalsko prvenstvo - zar domaća utakmica nije časna? 1962. godine Indija je u Džakarti pobijedila Južnu Koreju 2-1 i osvojila prvenstvo Azijskih igara. 1956. godine, također na Olimpijskim igrama, Indija je bila u polufinalu četvorke i bila je prva azijska ekipa koja je dostigla takve visine.
Indijski fudbalski savez (IFA) je daleko otvoreniji od Kineskog fudbalskog saveza (CFA), koji je 1963. godine angažovao stranog glavnog trenera i do sada je angažovao 10 diplomata, uključujući Hortona, koji je bio glavni trener kineske reprezentacije, a koji je bio na čelu indijskog tima pet godina (2006-2011), što je najduži period na čelu najduže diplomatije, što nije dovelo do proboja u indijskom fudbalu.
Indijski fudbalski savez (IFF) postavio je cilj plasmana u završnicu Svjetskog prvenstva 2022. godine. Cilj Indijske lige je nadmašiti kinesku Superligu – 2014. godine Anelka se pridružio FC Mumbai Cityju, Piero Delhi Dynamu, Pire, Trezeguet, Yong Berry i druge zvijezde također su igrale u Indijskoj Premijer ligi, bivši napadač Manchester Uniteda Berbatov također je potpisao za tim iz Indijske Premijer lige, Kerala Blasterse, ljeta ove godine. Ali generalno, indijska liga je još uvijek na vrlo juniorskom nivou, a Indijci također preferiraju kriket u odnosu na fudbal, tako da ne može privući interes sponzora.
Britanci su kolonizirali Indiju toliko godina i ponijeli omiljenu nogometnu loptu na svijetu sa sobom na putu odlaska, vjerovatno zato što nisu mislili da je sport pogodan ni za Indiju. Možda su Indijci previše plašljivi da bi igrali igre s loptom bez štapa koji bi ih podupirao...
Indijska fudbalska reprezentacija na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 1950.
Legenda o bosonogom
U eri kada se Indija borila za svoju slobodu i bojkotovala robu proizvedenu u Velikoj Britaniji, indijski igrači koji su igrali bosi sigurno bi dodatno pojačali indijski nacionalizam ako bi mogli pobijediti Britance na terenu, tako da je većina indijskih igrača zadržala naviku igranja bosih nogu. Iako indijski igrači nisu bili navikli nositi patike do 1952. godine, morali su ih nositi na terenu kada je padala kiša kako bi smanjili padove.
Indijski tim, koji je eksperimentisao sa nezavisnošću tek 1947. godine i učestvovao na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. godine kao apsolutno nova sila u međunarodnom fudbalu, poražen je od Francuske rezultatom 2-1 u prvom kolu turnira, ali osam od jedanaest igrača na terenu igralo je bez cipela. Kao samo Britansko Carstvo, Indija je osvojila srca i umove engleske publike svojom odličnom igrom i pred njima je svijetla budućnost.
Turnir haosa
Svijet se bori da se oporavi nakon razaranja Drugog svjetskog rata, najgoreg u ljudskoj historiji. Razorena Evropa više nije mogla sebi priuštiti domaćinstvo Svjetskog prvenstva, pa je Brazil odabran za domaćina turnira 1950. godine, a FIFA je velikodušno nagradila AFC jednim od 16 mjesta, a azijske kvalifikacijske ekipe za Svjetsko prvenstvo 1950. godine, među kojima su bile Filipini, Burma, Indonezija i Indija, odustale su od turnira prije nego što je i počeo, zbog nedostatka sredstava. Međutim, zbog nedostatka sredstava, Filipini, Mjanmar i Indonezija su predali svoje utakmice prije nego što su kvalifikacije mogle biti odigrane. Indija je imala sreće što se kvalifikovala za Svjetsko prvenstvo bez odigravanja ijedne kvalifikacijske utakmice.
Zbog masovnog odsustva evropskih timova iz raznih razloga, te odbijanja Argentine da učestvuje. Da bi imali 16 timova i izbjegli sramotno Svjetsko prvenstvo, Brazil je, kao domaćin, morao povući timove iz cijele Južne Amerike, a prosječni bolivijski i paragvajski timovi jedva su stigli do turnira.
Nedolazak na takmičenje
Prvobitno smještena u Grupu 3 s Italijom, Švedskom i Paragvajem, Indija se iz više razloga nije uspjela kvalificirati za turnir, propustivši jedinu priliku da pokaže svoje carstvo na Svjetskom prvenstvu.
Iako se kasnije pričalo da FIFA nije dozvolila indijskoj reprezentaciji da igra bosa na turniru, indijska reprezentacija je izrazila žaljenje što nije mogla učestvovati na turniru. Ali činjenica je da FIFA-ina specifična pravila o opremi igrača koji izlaze na teren nisu formalizovana sve do 1953. godine.
Prava historija je možda takva da je tadašnji Sveindijski fudbalski savez (AIFF) bio potpuno bespomoćan zbog ogromnih troškova od oko 100.000 milijardi rupija, te da su korumpirani i glupi indijski zvaničnici putovanje od oko 15.000 kilometara do Brazila na Svjetsko prvenstvo, koje je bilo manje važno od Olimpijskih igara, smatrali potpuno nepotrebnim i bolje iskorištenim za pronevjeru. Dakle, iako su fudbalski savezi indijskih država aktivno prikupljali sredstva za učešće indijskog tima putem grupnog finansiranja, a FIFA je donijela tešku odluku da pokrije većinu troškova učešća indijskog tima, zbog kašnjenja u informacijama usljed loše komunikacije i nedostatka interesa za učešće na Svjetskom prvenstvu, Sveindijski fudbalski savez je odlučio da se ne miješa u stvari i poslao telegram FIFA-i deset dana prije početka Svjetskog prvenstva 1950. godine kako bi se pripremio za Svjetsko prvenstvo. Nedovoljno vremena za pripremu, odgođena komunikacija i poteškoće u odabiru igrača učinili su najvećom greškom u historiji indijskog fudbala objavu da neće učestvovati na Svjetskom prvenstvu.
Svjetsko prvenstvo u fudbalu 1950. godine u Brazilu završilo je sa samo 13 timova, pridružujući se Svjetskom prvenstvu u fudbalu 1930. godine u Urugvaju kao Svjetsko prvenstvo sa najmanjim brojem timova u historiji. To je bila neophodna faza za razvoj Svjetskog prvenstva koje se borilo za opstanak u eri kada Svjetsko prvenstvo još nije bilo globalna briga i privlačilo je pažnju raznih zemalja.
Napisano na kraju
Razjarena FIFA je zabranila Indiji kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 1954. godine zbog njihove posljednje objave da neće učestvovati na Svjetskom prvenstvu 1950. godine. Indijski tim, koji je bio izvanredan i jedan od vodećih timova u azijskom fudbalu u to vrijeme, nikada nije dobio priliku da igra na Svjetskom prvenstvu. U to vrijeme, kada nije bilo vizuelnih zapisa, snaga Barefoot Continentalsa mogla se opisati samo kroz priče ljudi koji su bili uključeni. Kao što je Sailen Manna, legendarni indijski fudbaler koji je trebao igrati kao kapiten Indije na terenu na Svjetskom prvenstvu 1950. godine, rekao u intervjuu za Sports Illustrated: "Indijski fudbal bi bio na drugačijem nivou da smo krenuli na ovo putovanje."
Indijski fudbal, koji je nažalost propustio priliku za razvoj, u godinama koje su uslijedile nalazio se u stalnoj silaznoj spirali. Zemlja, čije je cijelo stanovništvo bilo ludo za kriketom, gotovo je zaboravila veličinu koju je nekada postigla u fudbalu i mogla se boriti za dostojanstvo velike nacije samo u derbiju svijeta s Kinom.
Neuspjeh da budu prva azijska ekipa koja se kvalifikovala za Svjetsko prvenstvo kao nezavisna nacija i neuspjeh da postignu prvi gol azijske ekipe na Svjetskom prvenstvu, bili su veliki žaljenja u historiji indijskog fudbala.
Izdavač:
Vrijeme objave: 11. okt. 2024.
